Piše: Zvonimir Despot
========================
Populizmom i jeftinim bodovima slabi Hrvatsku vojsku.
Zoran Milanović ponovno briljira u svojoj omiljenoj disciplini: glumi vrhovnog društvenog kroničara i moralnog arbitra koji s ugodne visine dijeli lekcije o povijesnoj istini, geopolitici i poštenoj igri. Njegov jučerašnji nastup u Kninu zapravo je školski primjer političkog licemjerja i kalkulantstva. Čovjek koji je u svojoj premijerskoj fazi pokazivao duboko nerazumijevanje i odmak od vrijednosti Domovinskog rata, danas se pod svaku cijenu pokušava nametnuti kao zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa i ekskluzivni glasnogovornik braniteljske populacije.
Posebno je iritantno njegovo dociranje o financijama i uvođenje takozvanog „Fergusonovog pravila“ o izdvajanju za obranu. Predsjednik države, koji bi trebao brinuti o dugoročnoj nacionalnoj sigurnosti, javno problematizira modernizaciju Hrvatske vojske i izdvajanje proračunskog novca za zapadno naoružanje. Poručivati u Kninu – mjestu koje simbolizira vojnu pobjedu izvojevanu krvlju i vrhunskom spremnošću – kako je trenutačnih dva posto BDP-a „skoro dovoljno“ te kako novac ne bi trebao ići stranim proizvođačima oružja, u najmanju je ruku neodgovorno.
Hrvatska vojska se ne naoružava radi nečijeg profita, nego zato što je to jedino jamstvo opstanka u duboko nestabilnom geopolitičkom okruženju. Milanović bi radije da vojska živi na improvizacijama, dok istovremeno koristi svaku priliku za politički obračun s Vladom i ministrom obrane preko leđa načelnika Glavnog stožera. To nije suverenizam, to je obični ustavni šverc i sabotaža vlastitog obrambenog sustava radi dnevno-političkih bodova.
Na koncu, njegova poruka da „ne treba reagirati na svaku verbalnu besmislicu koja dođe preko Dunava“ u svojoj je biti točna, ali duboko kontradiktorna u odnosu na sve ono što on sam radi. Upravo je Milanović taj koji svojim stilom „kralja uličnog šaha“ neprestano zagađuje javni prostor i spušta državnički diskurs na razinu birtije.
Hrvatska je u Oluji pobijedila i tu priču zapečatila za sva vremena. Vrijeme je da se konačno počnemo ponašati kao pobjednici – ponosno, hladnokrvno prema provokacijama s istoka, ali i maksimalno oštro prema primitivizmu, nedosljednosti i populizmu u vlastitom dvorištu, od koga god on dolazio, pa makar to bio i predsjednik s Pantovčaka.
