Vlasništvo nad hrvatskim medijima je već dugo jedna od fokusnih točaka interesa javnosti, naroćito braniteljske populacije koja se (pre)često nalazila na udaru tih medija. Čak ni državni HET nije nikad bitno odskakao od tog narativa, no ovog ćemo se puta pozabaviti kragujevačkim biznismenom koji je, pored brojnih telekoma u srednjoj i istočnoj Europi, vlasnik i dva velika informativna medija u Hrvatskoj – NOVE Tv i N1
2019. ke Tele2 AB prodao svoju tvrtku u Hrvatskoj, Tele2 Hrvatska, za 220 milijuna eura United grupi koja posluje uglavnom na području bivše SFRJ, a sjedište joj je u Amsterdamu. U Hrvatskoj, oni su već od ranije bili vlasnici Nove TV i N1 TV. Imaju oko 4400 zaposlenih, i promoviraju se kao “vodeći pružatelj medijskih i telekomunikacijskih usluga u jugoistočnoj Europi s najvećom mrežnom pokrivenošću u regiji”.
Osnivač današnje United grupe je kragujevački tajkun Dragan Šolak, jedan od pet najbogatijih Srba, koji je od pretprošle godine vlasnik Nove TV, a i prije toga je bio vlasnik Sportkluba i N1 TV. Kako HRT nema novca, iako godišnje naplati preko milijardu kuna od pretplate za program kojeg malo tko gleda i koji nikog ne zanima, tako je Šolakov Sportklub svojevremeno uspio dobiti prava na prijenos svih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije, uključujući EP 2021.Kasnije je HRT ipak uspio osigurati prijenose sa SP u Kataru.
No ono što je bitno je da je Šolak, kojeg su neki mediji u Srbiji – konkretno Radio Košava – prozvali “maherom za pranje i isparavanje para“, i koji je, prema “Malta files“, dokumentima o pranju novca preko Malte gdje su uglavnom registrirana Šolakova poduzeća, izvukao milijune eura iz Hrvatske ne plativši porez i prije nego je kupio Novu TV! Šolak je poslovao prebacujući novac, dugove i imovinu s poduzeća na poduzeće u raznim državama. Košava navodi kako je “Dragan Šolak državljanin Slovenije i Srbije, opasan prijestupnik koji posao razvija ne plaćajući porez, ucjenjujući i varajući poštene biznismene, davanjem novca pod kamatu.”
Tjednik Nacional je svojedobno objavio članak u kojem navode kako je Dragan Šolak i iz Hrvatske izvukao 6,7 milijuna eura izbjegavši plaćanje poreza. “Dokumenti pokazuju kako se izbjegava plaćanje poreza u Hrvatskoj i kako je novac koji su uplatili Hrvatski Telekom, Iskon i VIPnet završio na tajnim računima United Media Grupe na Cipru i u Lihtenštajnu“, navodi Nacional u tekstu naslovljenom ” Medijski mogul Dragan Šolak iz RH izvukao 6,7 milijuna eura BEZ PLAĆANJA POREZA”.
Većina Šolakovih poslova ide preko Malte, zbog specifičnosti porezne politike te države. Slovenski istraživački novinar Blaž Zgago napisao je: “Manjinski vlasnik United Media Grupe Dragan Šolak, jedna od najbogatijih osoba na Balkanu, ima već duže vrijeme lanac tvrtki u poreznim oazama na Cipru, Britanskim Djevičanskim otocima, Sejšelima, u Švicarskoj i Lihtenštajnu. Većinski vlasnik United Media Grupe, koja u Hrvatskoj emitira program svog sportskog kanala Sportklub i informativnog kanala N1, američki je privatni dioničarski fond KKR, sa sjedištem u američkoj saveznoj državi Delaware i na Kajmanskim otocima, a u njegovu tvrtku majku na Kajmanskim otocima 50 milijuna eura uložila je i Europska banka za obnovu i razvoj”.
Beogradska Politika je također pisala o njemu: “Slovenci su pokušali pedantno popisati sve kompanije koje s sudjelovale u medijskom biznisu u kojem se spominje Šolak. Jedan od zaključaka bio je da tu priča, zbog velikog broja sudionika, jednostavno nije moguće do kraja pratiti. Lanci transankcija bili su takvi da ni najiskusniji poznavaoci nisu mogli sve rekonstruirati. Sve to liči na babuške, zaključili su. Iz jedne kompanije izlazi druga i tako unedogled.”
Navodi se i kako su “Slovenački dnevnik “Delo” i istražni organi ove zemlje na tragu svim Šolakovim prijevarama, ali on u Srbiji i dalje otima, izbjegava porez, a sve štiteći se članstvom u masonskoj organizaciji i pozivajući se da iza njegovog lopovluka stoji ambasada SAD-a u Beogradu i bivši šef CIA David Petreus”.
No on je danas manjinski vlansik, jer je veći dio kompanije prodao još zanimljivijem američkom fondu. “United group” je 2014. godine kupio KKR fond, koji je inače “zvijezda” američkog filma i istoimene knjige “Barbari pred vratima – pad RJR Nabisca“, koja govori o tome kako su suvlasnici KKR fonda – Roberts i Kravis – uništili jednu od najvećih američkih korporacija, RJR Nabisco. Oni su praktički izmislili tzv. “leveraged buyout”, kupovinu korporacije njezinim vlastitim novcem i onim što je u dokumentarcu nazvano “lažnim smećem od dionica”, te na taj način stekli nevjerojatno bogatstvo. Šolak je ipak i nakon prodaje zadržao značajan udio u kompaniji, i ostao na njenom čelnom mjestu.
Već i prije kupovine Tele 2 imao je, među ostalim, u vlasništvu velik dio telekoma Slovenije, srpskog SBB-a sa 750.000 priključka, Telemaha u Sloveniji i BiH i Total TV-a prisutnog u šest zemalja bivše Jugoslavije. Sjedište korporacije je u Nizozemskoj, što je normalno za korporaciju tog tipa i veličine (Nizozemski zakoni štite ulagače više nego i jedni drugi) ali pojedinačne tvrtke su registrirane na Malti, Luksemburgu i drugim poreznim oazama.
Šolak je svoje medijsko carstvo počeo graditi u doba Miloševića, koristeći kaos i korupciju te uzurpiravši državne resurse bez da ih je platio. Jedan srbijanski poslovni čovjek rekao je za informer kako je Šolak “postao milijarder kad mu je država gotovo besplatno prepustila monopol na tržištu kablovske televizije i telefonije. I ne samo da mu nikada nije naplaćeno ništa za državne resurse koje je koristio, nego mu je kasnije omogućeno da na prihod veći od milijardu eura izbjegne porez tako što je SBB u Srbiji prodao preko fantomskih off-shore firmi”.
Ni u BIH Šolakovo poslovanje nije bilo poznato po poštenju. “Televiziju N1 osnovao je zato da, kad sudovi, inspekcija ili SIPA počnu pretraživati njegove poslove, poput nelegalnog emitiranja kanala, neplaćanja poreza, uzurpiranja elektro stupova u vrijednosti preko 11 milijuna maraka, nepoštivanja sudskih presuda u slučaju Sport Klub, putem informativnog programa televizije N1, napada službenike organa koji ga istražuju i optužuje ih da rade protiv interesa stranog kapitala i da će ih i dalje javno osuđivati i šikanirati šaljući tako svima poruku, da ne smiju ni kažnjavati niti istraživati njegov Telemach”, navele su Prvenovine iz BIH. “Uvidjevši da zakon u BiH djeluje bolje nego u Srbiji, Dragan Šolak je došao na ideju da otvori N1 televiziju koja se financira ilegalnim emitiranjem NetTV-a (sa sjedištem u poreznoj oazi). Šolak je otvorio televiziju N1 u Luksemburgu, kako bi izbjegao kažnjavanje od strana organa države BiH (Regulatorne agencije i organa drugih država gdje se emitira).
Pošto se nelegalno stečeni novac od Net TV-a nalazi u poreznoj oazi, Šolak lako financira televiziju sa sjedištem u drugoj poreznoj oazi – Luxemburgu – jer mu nije potrebno dokazivati porijeklo novca, a ujedno ne plaća porez na transfer novca.
Kako Šolakova N1 televizija u praksi štiti Telemachove radnje? Kad inspekcija zaustavi nelegalnu radnju Telemacha, tada Šolak, u akciju na općinu, šalje N1 televiziju u cilju zastrašivanja općinskih službenika. Ako službenici ne odustanu, tada slijedi prilog u dnevniku N1 televizije. Sličan postupak je i sa tužiteljstvom. Kad tužiteljstvo istražuje nelegalne radnje Telemacha u dnevniku N1 televizije se emitira prilog – imovinska karta predmetnog tužitelja – sve u cilju odustanka tužioca od istraga protiv Telemacha”, navode oni.
O tome kako je stvorio “United group”, višestruko veću od Hrvatskog Telekoma, pisalo se i u Hrvatskoj. Denis Kuljiš je u “Jutarnjem” naveo: “Počeo je 90-ih trgujući muzičkim pravima za područje bivše Jugoslavije, a zatim se uključio u lukrativno tržište distribucije filmova za kina i kazeta za videoklubove … Šolakova izvorna firma za digitalne mreže, Gerrard Enterprises, registrirana je 2004. u poreznoj oazi na Otoku Man, ustanovili su vrijedni slovenski istraživači. Suvlasnica je Šolakova žena Gordana koja je 2013. kupila vilu na Ženevskom jezeru plativši porez od 7,5 milijuna eura. Onda su pribavili avion Cessna Citation XLS i preuzeli Kraljevsko golf-igralište na Bledu…
Nacionalni TV kanali bili su u Srbiji u doba Miloševića pod režimskim nadzorom, a mnoštvo malih TV postaja ilegalno je emitiralo piratirane premijerne filmove i bilo kakva bulažnjenja lokalnih redikula i radikala. Iz te stihije počela se razvijati alternativna kabelska mreža, koja je dosegla 60-70 posto kućanstava, dok je u Hrvatskoj to i sad samo 30 posto. Novac od reklama – najvažnije su tu reklame državnih poduzeća – išao je monopolistu koji je ovladao kabelom, SBB-u. Oni su distribuirali signal javnih kanala, a nudili su i različite programske pakete, sportske, filmske, dokumentarne… Taj se program uvozi i plaća u inozemstvo, tako da ova golema operacija ne donosi nikakav profit koji bi se mogao oporezovati“, kaže Kuljiš.
On se osvrnuo i na prodaju dijela njegove United Group spomenutom fondu za otprilike milijardu i pol dolara: “Zašto je KKR istovario milijarde, ako nema zarade, a republikanac Henry Kravis nije poznat kao filantrop, nego kao hladna riba s temperamentom velike bijele psine? O tome se može samo nagađati. Činjenica je da novac odlazi iz Hrvatske, Slovenije i Srbije … Stvar je u tome što se osim eksploatacijom kabelskih mreža na Balkanu, United Group kroz svoju United Media diviziju bavi distribucijom sadržaja drugim kabelskim mrežama. Ima osam Sport Klubova (SK) koji se vrte po kafićima, narodnjačkih Grand 1 i Grand 2, kanal Cinemania, Fight Channel i koješta drugo, a na koncu i – sasvim neobična pojava u ovom kontekstu – regionalni njuz-kanal N1 koji u editorialu naginje ulijevo, kao da mu je vlasnik Tsipras, a ne Kravis. Prava za emitiranje tih kanala hrvatski kabelski operateri (HT, VIP, Iskon…) plaćaju na maltešku adresu jedne od podružnica United Grupe (…)
Malta ima tu osobitost da stranim firmama koje su kod njih samo registrirane i “papirnato” prisutne, vraća 85 posto poreza, što znači da UB ondje zapravo plaća samo pet posto dobiti, a ostatak odmah prebacuje na Cipar, da novac bude u društvu sa svim ostalim srpskim off-shore parama. U posljednje vrijeme, doduše, to je rearanžirano tako da lova ide u Luksemburg, gdje je apsolutno najveći mutež, pa su ondje osim Šolakovih američkih firmi registrirani i mnogi ruski hedge-fondovi“, naveo je tada Kuljiš.
