Već se duže vrijeme u Hrvatskoj vodi javna rasprava o tome tko od stranih umjetnika (pjevača, glumaca..) može nastupiti u Hrvatskoj. Hrvatska je demokratska država pa je možda čudno da se takvo pitanje uopće postavlja. No demokracija nije anarhija nego uspostava jasnih i transparentnih pravila koja vrijede za sve bez obzira na naciju, rasu, vjeru, spol.., kako to lijepo i piše u Ustavu Republike Hrvatske.
No, često se u Hrvatskoj pod okriljem demokracije omogućuje nastup umjetnika koji su ranije, uglavnom za vrijeme Domovinskog rata, pozivali i poticali na agresiju na RH i/ili sudjelovali u podršci i pomaganju svojim javnim nastupima i pozivanjem na ratna djelovanja protiv Hrvatske. Također, neki od umjetnika i sada šire netrpeljivost, mržnju i nacionalnu nesnošljivost prema hrvatskoj naciji i državi, podržavaju agresivne politike i veličaju zločince, te javno iznose uvrede i stavove o nepriznavanju prava na postojanje i opstojnost hrvatske nacije i države.
Treba reći i to da ti umjetnici imaju mogućnost medijskog širenja svojih stavova i tako šire mržnju prema hrvatskoj naciji i državi koja ima milijune dosege i značaja utjecaj na formiranje stavova kod običnih građana što u perspektivi može predstavlja i ozbiljnu sigurnosnu (nacionalnu) prijetnju. Takvim njihovim djelovanjem zapravo se dugoročno ugrožava nacionalna sigurnost RH.
Zato je iznimno bitno i legitimno da se i u RH kao demokratskoj državi postavlja pitanje prva nastupa takvim umjetnicima u Hrvatskoj.
Nedavno otkazivanje najavljenog nastupa Jelene Karleuše u Vodicama pokazalo je nešto što u Hrvatskoj zaboravljamo – glas hrvatskih branitelja još uvijek ima težinu kada se govori o dostojanstvu, vrijednostima i poštovanju prema vlastitoj državi.
Reakcija branitelja nije bila usmjerena protiv bilo kojeg naroda, nacionalnosti ili države. Nije bila usmjerena protiv građana Republike Srbije niti protiv umjetnika koji dolaze iz Srbije. U Vodicama i diljem Hrvatske godinama nastupaju izvođači iz različitih zemalja i s tim nikada nismo imali problem.
Problem nastaje onda kada pojedini umjetnici koje su svojim javnim istupima vrijeđali Hrvatsku, hrvatsku naciju i vrijednosti za koje su hrvatski branitelji podnijeli najveću žrtvu, nakon svega dolaze u Hrvatsku kako bi upravo ovdje ostvarivali osobnu i financijsku korist.
Zato to nije pitanje glazbenog ukusa. Nije pitanje cenzure. Nije pitanje nacionalnosti.
To je pitanje dostojanstva i odgovornosti pravne države.
Stoga, pozdravljamo odluku organizatora da odustane od angažmana jedne takve umjetnice te činjenicu da su se javno ispričali hrvatskim braniteljima, uz poruku da su ranije bili upoznati s njezinim javnim stavovima, takvu osobu ne bi ni angažirali. Iako je teško povjerovati da u današnje vrijeme interneta netko „nije znao“.
Hrvatska nije dužna zaboraviti ničija vrijeđanja, mržnju i agresiju. Hrvatska nije dužna o tome šutjeti zbog ničijih privatnih i političkih interesa. Sloboda podrazumijeva i odgovornost, a tolerancija ne znači da moramo prihvatiti ponižavanje vlastitog naroda i države.
O hrvatskoj naciji i državi ne može se govoriti s prezirom i mržnjom, a zatim očekivati da će se u toj istoj Hrvatskoj takav odnos jednostavno zaboraviti kada se takvim umjetnicima pojavi prilika za zaradu.
Nažalost, dok još nismo zaboravili slučaj Vodica, već se pojavljuje novi primjer koji pokazuje da ovo nije izoliran slučaj, sada u Sračincu - Međimurje. Upravo zato smatramo da nije dovoljno reagirati tek kada javnost otkrije problem. Potrebno napraviti korak dalje – od pojedinačnih reakcija prema sustavnom rješenju. Ne želimo da se ponovno dogodi situacija u kojoj će privatni organizator ili neki političar, tek nakon reakcije branitelja i javnosti, reći: „Da smo znali, ne bismo ga angažirali.“ Stoga je potrebno odmah uspostaviti sustavnu prethodnu provjeru umjetnika prije njihova angažiranja u Hrvatskoj.
Zato pozivamo nadležne državne institucije, jedinice lokalne samouprave, turističke zajednice i organizatore javnih manifestacija da uvedu jasne kriterije i obveznu provjeru javnog djelovanja izvođača prije njihova angažmana.
Ne tražimo cenzuru. Tražimo odgovornost. Ne tražimo zabrane zbog nečijeg mišljenja. Tražimo da se prije angažmana zna kome se daje pozornica, novac i prostor u Hrvatskoj. Jer ono što smo naučili iz Vodica vrlo je jednostavno: bolje je provjeriti prije nego se ispričavati poslije.
Politički smušenjaci (kako je rekao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman) ne vide problem u nastupu takvih umjetnika u Hrvatskoj. Posebni je problem na regionalnoj i lokalnoj razini gdje političari dovode, a često i financiraju nastup takvih umjetnika. Tako Šibensko-kninski župan g. Rakić kaže da nije za zabrane. Bilo bi mu pametnije da riješi pitanje stadiona NK Dinara u Kninu kako bi hrvatski branitelji i građani mogli dostojanstveno proslaviti Oluju u njegovoj županiji. Također, mnogi načelnici i gradonačelnici (pa čak i kad se hvale statusom hrvatskog branitelja, na čemu su na izborima sakupljali političke bodove) djeluju potpuno smušeno kada opravdavaju nastup takvih umjetnika. Sjetimo se Dugog Sela, Benkovca, sada Sračinca…
No najveći smušenjaci (prema Tuđmanovoj definiciji) su izgleda političari na nacionalnoj razini.
Ministre Božinoviću, ako organizatori u Vodicama nisu znali kako se Karleuša izjašnjavala spram hrvatske nacije i države, kako je moguće da to cijeli MUP nije znao?
Ministre Medved, kao predsjednik Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, zar Vam niti jedna sigurnosna agencija nije to prišapnula?
Poštovani ministri vidim da vaše službe nemaju pojama niti kako su na mržnju i agresiju prema hrvatskoj naciji poticali Miroslav Ilić, Lepa Brena i Momičila Bajgića – Bajaga ili idejni začetnik Memoranduma SANU Dejan Medaković, kojima ste odobrili nastupe u Hrvatskoj i omogućili financijsku zaradu na krvima hrvatskih građana, djece i branitelja čiju su likvidaciju ovi umjetnici u najmanju ruku posredno poticali i podržavali.
Ili možda službe znaju i vama ih uredno plasiraju, ali vi zbog političke smušenosti nemate dovoljno hrabrosti to prekinuti. Tko izdaje radne dozvole takvim umjetnicima? Tko ih pušta preko granice u Hrvatsku? Jesu li to neki svemirci ili službenici sustava kojima vi rukovodite?
Poštovani ministri, krajnje je vrijeme da predložite Vladi RH donošenje propisa kojim bi se svima takvim umjetnicima ali i drugim osobama koje šire mržnju i netrpeljivost, veličaju zločince, podržavaju agresivne ratno huškačke politike, ne priznaju zločine agresora počinjenih u Hrvatskoj i legitimnost oslobodilačkih hrvatskih operacija, te kleveću hrvatsku naciju i državu, jednostavno zabranio ulazak u RH.
Gospodo ministri svojim ne djelovanjem vi ste odgovorni za podjele u hrvatskom društvu koji ovakvi umjetnici izazivaju i za potencijalne incidente. Privatni organizatori možda nisu dužni znati tko su umjetnici koje oni angažiraju, ali vi i vaše službe i te kako jeste.
