Vučićeve velikosrpske manipulacije: Od ratnohuškačke prošlosti do sustavnog skrivanja istine o nestalima
Umjesto da danas, s pozicije vlasti, osigura procesuiranje ratnih zločina i otvaranje arhiva koji bi rasvijetlili sudbine nestalih, predsjednik Vučić ponovno poseže za huškačkom retorikom i koristi tragediju nestalih osoba kao sredstvo političke manipulacije.
Riječ je o nastavku političkog „teatra apsurda" u kojem se agresora pokušava prikazati žrtvom, a sustavno prikrivanje ratnih zločina i skrivanje ključne dokumentacije cinično predstavlja kao suradnja. Srbijansko vodstvo kontinuirano se odbija suočiti sa povijesnim činjenicama i vlastitom odgovornošću za agresiju na Hrvatsku.
Važno je jasno i nedvosmisleno reći: Republika Hrvatska bila je žrtva brutalne i otvorene velikosrpske agresije. Taj rat nije bio "građanski sukob", već agresija na suverenitet Hrvatske s ciljem stvaranja tzv. "Velike Srbije". Tijekom te agresije počinjeni su brojni i stravični ratni zločini nad civilima i braniteljima – od Vukovara i Škabrnje do dalmatinskog zaleđa. Masovna ubojstva, sustavna silovanja, razaranja čitavih gradova i odvođenja u logore na teritoriju Srbije bili su dio zločinačke politike.
Desetljeća šutnje, zaštita ratnih zločinaca i „ratno stanje" kao predizborni alat srbijanskog predsjednika
Srbija, ne samo da odbija priznati tu agresiju, već aktivno skriva i štiti ratne zločince. Mnogi nalogodavci i izvršitelji najtežih zlodjela i danas slobodno šetaju ulicama srbijanskih gradova, uživajući zaštitu tamošnjih institucija, dok Beograd uporno odbija njihovo procesuiranje i izručenje.
Najnovije radikalne izjave o navodnim planovima za napad na Srbiju i optužbe o sudjelovanju hrvatskih službi u rušenju srbijanske vlasti predstavljaju opasnu manipulaciju. Takva retorika služi isključivo za unutarnje političke potrebe i pokušaj skretanja pozornosti s činjenice da Srbija nikada nije preuzela odgovornost za svoja nedjela.
strong>Arhivi su u Beogradu, a ne u Zagrebu. Ključni dokumenti o nestalim osobama nastali su upravo u strukturama vojske i policije tadašnje Srbije. Predsjednik Vučić svjesno prešućuje da se informacije o nestalima, evidencije o odvođenjima i zapisnici o premještanju posmrtnih ostataka u masovne grobnice, nalaze u arhivima JNA i MUP-a Srbije. Ti se dokumenti i danas namjerno skrivaju jer bi njihovo objavljivanje izravno razotkrilo zapovjedni lanac odgovornosti.
Hrvatska traži žrtve, a Srbija štiti zločince
Podsjećamo: još 1991. godine srpske su snage iz Vukovara odnijele „dragocjenu dokumentaciju", uključujući knjigu umrlih s više od 500 imena. Ta dokumentacija nikada nije vraćena. Umjesto suradnje, Hrvatska od Beograda dobiva beskorisne papire, što nije ništa drugo nego svjesna opstrukcija i zaštita ubojica.
Republika Hrvatska traga za svim nestalim državljanima RH bez obzira na nacionalnost, što potvrđuju i identifikacije žrtava hrvatskih državljana čije obitelji žive u Srbiji. Dok Hrvatska postupa po najvišim civilizacijskim standardima, Srbija ne čini ništa kako bi otkrila sudbinu žrtava.
Rezultati hrvatskih institucija od 2016. godine su jasni:
- Ekshumirani su ostaci najmanje 233 osobe, a identificirano je 340 žrtava.
- Otkriveno je više od 40 pojedinačnih i 7 masovnih grobnica, poput Petrovačke dole, gdje su žrtve bacane na smeće kako bi se sakrio trag zločina.
Umjesto izmišljanja neprijatelja, bilo bi vrijeme da se Srbija suoči sa svojom prošlošću te da Beograd napokon učini ono što izbjegava tri desetljeća: otvori arhive JNA, prestane štititi ratne zločince i omogući obiteljima istinu o njihovim najmilijima.
Ministarstvo hrvatskih branitelja
