Povodom objave portala Novosti o navodnom „dodjeljivanju državnih počasti ustašama“, smatramo potrebnim istaknuti nekoliko činjenica koje se u javnom prostoru često zanemaruju.

1. Masovne grobnice iz razdoblja 1945.–1948. nisu političko, nego forenzičko pitanje

U većini lokaliteta poslijeratnih masovnih grobnica nalaze se:

• civili označeni kao „klasni neprijatelji“,
• zarobljeni pripadnici različitih formacija,
• osobe likvidirane bez suda,
• žrtve mučenja i pogubljenja u vrijeme kada su ratne operacije već završile.

Forenzički nalazi (vezivanje žicom, ozljede prije smrti, odsutnost borbenih rana) jasno ukazuju da se ne radi o poginulima u borbi, nego o likvidacijama bez pravnog postupka.

2. Pijetet prema žrtvama ne smije biti selektivan

U civiliziranom društvu vrijedi načelo:

„Svaka žrtva zaslužuje ime, grob i dostojanstvo.“

To se odnosi na sve — bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeru, političko opredjeljenje ili uniformu koju su nosili. Pijetet prema ubijenima nije politička kategorija, nego temeljna humanost.

3. Povijesne činjenice su složenije od jednostavnih narativa

U javnom prostoru često se stvara slika o strogo etnički podijeljenim ulogama u Drugom svjetskom ratu. Međutim, dokumenti pokazuju:

• u oružanim snagama NDH bilo je pravoslavnih časnika i generala,
• dio pravoslavnog stanovništva izjašnjavao se kao „Hrvati pravoslavne vjere“,
• u poslijeratnim likvidacijama stradavali su i Hrvati i Srbi i pripadnici drugih skupina.

Masovne grobnice ne poznaju jednostavne podjele. U njima su ljudi, a ne ideološke etikete.

4. Javna rasprava mora počivati na činjenicama, a ne na strahu

Održavanje narativa o „prijetnji ustaštva“ kroz svaku temu vezanu uz poslijeratne grobnice ne doprinosi istini ni pomirenju. Takav pristup:

• stvara nepotrebne tenzije,
• zanemaruje stvarne forenzičke i povijesne podatke,
• instrumentalizira žrtve za suvremene političke svrhe.

5. Republika Hrvatska ima obvezu prema svim svojim građanima

Kao moderna europska država, Hrvatska ima dužnost:

• istražiti sve masovne grobnice,
• utvrditi identitet žrtava,
• osigurati dostojan ukop,
• voditi javni diskurs temeljen na činjenicama, a ne na ideološkim interpretacijama.

To je minimum civilizacijskog standarda.

Zaključak

Dosta je manipulacija mrtvima. Pijetet prema žrtvama ne smije ovisiti o tome tko o njima piše, niti o tome kojoj su skupini pripadali. Masovne grobnice iz 1945.–1948. nisu prostor za ideološke obračune, nego za istinu, dostojanstvo i poštovanje prema svakom izgubljenom životu.

BRANITELJI ZAJEDNO