Zemun je nekada vio najistočniji grad Hrvatske, dok je danas dio Beograda, općina koja zauzima površinu od oko 15 tisuća hektara. Ovaj grad je kroz povijest doživljavao ogromne promjene, nekada je 70% stanovništva bilo hrvatske nacionalnosti, dok ih se sada tamo može pronaći svega nekoliko tisuća.
Nalazeći se na raskrižju ključnih trgovačkih putova, Zemun je prošao kroz mnoge promjene kroz povijest. Razne zajednice su nastanjivale ovo područje, razvijajući svoje kulture. Brojna plemena i narodi su prolazili, borili se i, svjesno ili nesvjesno, uništavali kulturno-povijesne spomenike. Ipak, uvijek je nešto ostajalo sačuvano. Smjenjivanje različitih kultura, od neolitika, preko bakrenog i brončanog doba, pa sve do danas, ukazuje na složena zbivanja i značajne promjene u razvoju ovog kraja.
Prvi naziv za Zemun bio je Taurunum. Najstariji pisani tragovi današnjeg imena grada potječu iz 12. stoljeća. Naziv je izveden iz slavenske riječi “zemlin” i pretpostavlja se da je povezan sa zemljanim gradom ili zemunicama. Tijekom turskih osvajanja Europe, Zemun je više puta bio pljačkan i napadan od strane Osmanlija.
Turci su vladali
Nakon nekoliko pokušaja, grad je pao pod tursku vlast 8. srpnja 1521., kada je Sulejman Veličanstveni napao grad sa zapada, nakon što je zauzeo Mitrovicu, Slankamen i Karlovce. Grad su branili vojnici, među kojima je bilo i 500 šajkaša, predvođenih Hrvatom Markom Skoblićem. U ratu protiv Osmanlija od 1683. do 1699. i mirom u Srijemskim Karlovcima, Srijem je oslobođen od Turaka. Odlaskom Turaka 1717. godine, Zemun i Srijem su ušli u novi period razvoja.
Obnovljena Srijemska županija, sa sjedištem u Vukovaru, potpala je pod vlast Hrvatskog sabora i bana. Dio Srijema, uključujući Petrovaradin, Zemun i Mitrovicu, ušao je u sastav Vojne krajine kao Petrovaradinsko vojno okružje. Također je obnovljena Srijemska biskupija, koja je 1773. ujedinjena s biskupijom u Đakovu.
Beogradskim mirom 1739. godine, područje dolazi pod austrijsku vlast, a Zemun postaje pogranični grad. Povlačenjem austrijske vojske iz Beograda, beogradski katolici, pretežno trgovci iz Bosne i Dubrovnika, našli su se u nepovoljnom položaju i preselili su se u Zemun kako bi izbjegli moguću tursku osvetu. Srijemska županija osnovana je 1745. godine, sa Zemunom kao glavnim gradom, pod upravom Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Stanje na granicama se smirilo, što je dovelo do priljeva novih stanovnika i gospodarskog napretka.
1881. godine pripojen Hrvatskoj
Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. i ukidanja Vojne krajine, Srijem je 1881. u potpunosti pripojen Hrvatskoj. Hrvatski jezik je postao službeni jezik umjesto njemačkog, mađarskog i latinskog.
Grad Zemun dobio je status slobodnog carskog grada 8. lipnja 1871. godine. Ukidanje Vojne krajine i ulazak u sastav Hrvatske 1881. godine pogodovali su razvoju. Izgradnjom željezničke pruge od 1881. do 1891., Srijem je povezan sa Zagrebom preko Zemuna, Mitrovice i Vinkovaca. Željeznička veza donijela je gospodarski napredak i Zemun je postao centar domaćeg zračnog prometa.
Nakon Prvog svjetskog rata, 5. studenog 1918. godine, postrojbe Kraljevine Srbije ušle su u grad, završavajući dvostoljetnu vladavinu Austro-Ugarske u Zemunu. Srijemska županija i grad Zemun postali su dio Kraljevine SHS. Kraj Prvog svjetskog rata donio je značajne promjene u Zemunu, koji je izgubio status pograničnog grada.
Najistočniji grad Hrvatske
Od 1941. do 1945. godine, Zemun je bio najistočniji grad Nezavisne Države Hrvatske, pod njemačkom kontrolom do 22. listopada 1944. godine, kada su ga zauzeli partizani. U podjeli Jugoslavije 1941.-1944., Srijem je pripao Hrvatskoj. Stvaranjem druge Jugoslavije, Srijem je podijeljen između Hrvatske i Vojvodine.
Nakon Drugog svjetskog rata, mnoge gospodarske i kulturne institucije koje su Hrvati stoljećima gradili u Zemunu oduzete su i postale “narodna svojina”. Danas Hrvati u Zemunu nemaju svojih škola, ustanova, medijskih emisija ili predstavnika u lokalnoj i državnoj vlasti. Godine 2003. registrirana je Zajednica Hrvata Zemuna, a 2004. godine obnovljena je knjižnica i čitaonica “Ilija Okrugić”.
Prema podacima iz 1921. godine u Zemun je živjelo preko 18 tisuća ljudi, od čega čak 70 % Hrvata. Već do 1961. godine taj se broj znatno smanjuje usprkos rastu stanovništva: Zemun tada ima preko 72 tisuće stanovnika, od čega je samo 13 % Hrvata. Trenutno se procjenjuje da Zemun ima nešto manje od 200 tisuća stanovnika, od čega je ostalo svega 2000 Hrvata.
Hrvati su svašta radili za grad
Hrvati su nekada činili značajnu nacionalnu zajednicu u Zemunu te su bili iznimno utjecajni za taj grad. U prošlosti, Zemun je imao četiri hrvatska nogometna kluba (HŠK Građanski, HŠK Zemun, HŠK Dunav i HŠK Hajduk), brojne kulturno-umjetničke organizacije s hrvatskim obilježjima, Hrvatsku čitaonicu, organizaciju Hrvatski sokol, te Hrvatsku štedionicu.
Mnogi Hrvati su ostavili neizbrisive tragove u povijesti Zemuna, što svjedoči o bogatoj hrvatskoj baštini u tom gradu. Među značajnim osobama ističu se Adam Filipović, Franja Jenč, Franja Katinčić, Stjepan Katinčić, Josip Kraus i drugi. Neke od zgrada koje su sagradili Hrvati uključuju bolnicu Sestara milosrdnica, zgradu Električne centrale, Djevojačku osnovnu školu, Opću javnu bolnicu, zgradu Vodne zajednice, Zemunsku poštu, zgradu Željezničke škole i mnoge druge.
Iseljavanje Hrvata iz Zemuna započelo je za vrijeme Jugoslavije, a ubrzalo se pripajanjem Beogradu. Dolaskom Slobodana Miloševića na vlast 1986. godine, iseljavanja su se intenzivirala, a tijekom srbijanske agresije na Hrvatsku uvjeti za život postali su neizdrživi za lokalne Hrvate. Od 26. do 30. listopada 1992. godine, 1200 osoba, uglavnom Hrvata, napustilo je rimokatoličku župu Zemun.
Kao vrhunac svega, Zemun je postao poligon za srbijanske radikale nakon njihove pobjede na lokalnim izborima 1996. godine i preuzimanja vlasti. U to vrijeme, Vojislav Šešelj, optuženik Haškog suda, bio je predsjednik Općine Zemun.
