Piše: Željko Tomašić
========================
Dok jedinice lokalne samouprave ovih dana donose odluke o sufinanciranju projekata udruga, ponovno se otvara pitanje koje se u Hrvatskoj uporno izbjegava: provodi li se Uredba o financiranju udruga – ili je ona samo formalni ukras koji služi da se stvori privid reda?
Ako pitate udruge na terenu, odgovor je jasan. Ako pogledate praksu, odgovor je još jasniji. Ako pogledate odluke koje se ovih dana donose – odgovor postaje neizbježan.
Uredba postoji. Primjena ne.
U teoriji, Uredba bi trebala osigurati transparentnost, jednakost i jasna pravila. U praksi, sve češće gledamo nešto sasvim drugo:
- natječaje bez jasnih kriterija
- odluke bez obrazloženja
- financiranje udruga koje nemaju ni osnovne elemente javnosti rada
- ignoriranje udruga koje rade po zakonu i objavljuju sve podatke
Drugim riječima: transparentnost postaje teret, a ne prednost.
Natječaji kao politički alat
U mnogim sredinama natječaji su postali produžena ruka lokalne politike. Ne svugdje – ali dovoljno često da to više nije iznimka, nego obrazac.
Udruga koja radi, objavljuje izvještaje, ima aktivnosti i rezultate – mora se dokazivati. Udruga koja nema ništa od navedenog – dobije prolaz jer “treba”.
Takav sustav ne nagrađuje rad. Nagrađuje poslušnost.
Ovo nije lokalni problem. Ovo je hrvatski problem.
Iako pišem iz Međimurja, ovo što opisujem nije međimurska specifičnost. Ovo je državni problem koji se godinama gura pod tepih.
Nacionalni mediji ga ne otvaraju. Institucije ga ne rješavaju. A udruge koje upozoravaju – ostaju same.
Zašto šutnja?
Jer bi otvaranje ove teme značilo otvaranje pitanja:
- tko dobiva novac
- zašto ga dobiva
- tko odlučuje
- po kojim kriterijima
- i zašto se Uredba ne provodi
A to su pitanja koja mnogi ne žele čuti, a još manje – na njih odgovarati.
Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom
Uredba je jasna. Propisi su jasni. Obveze su jasne.
Ono što nije jasno jest zašto se sve to ignorira.
Ako se natječaji koriste kao politički alat, onda to nije samo problem jedne općine, jednog grada ili jedne županije. To je problem države.
Vrijeme donošenja odluka je idealan trenutak za jedno pitanje
Hoće li se Uredba konačno početi provoditi – ili će i dalje ostati mrtvo slovo na papiru, dok se javni novac dijeli po političkom ključu?
Odgovor na to pitanje određuje ne samo rad udruga, nego i povjerenje građana u sustav.
