Jean-Michel Nicolier jedan je od onih heroja, o kojem se nikada ne može previše govoriti, upravo stoga u ovom ranjivom i teškom periodu, kada Hrvatska prebire vukovarske rane i sjećanja valja se podsjetiti na priču o kvrnicima s Ovčare koju je za naš portal prije nekoliko godina iznio jedan od sedmorice preživjelih Najbolja osoba za opisati krvnike s Ovčare je jedan od sedmorice preživjelih, Dragutin Berghofer koji je za početak istakao kako “ne vjeruje medijima”:
O našoj hrani, kao što sam već napisao, brinuli su se civilni srbijanski zatvorenici. Kako su nam rezali kruh na jako tanke šnite tako je okrajak uvijek ostajao veći jer su se bojali da si ne odsjeku prste. E tu je nastajala svađa među logorašima. Svatko je htio taj okrajak jer se od njega moglo barem malo zasititi. Nas petorica nikada nismo sudjelovali u tim raspravama i svađama nego smo mirno čekali da se podjele okrajci da mi možemo uzeti ono što nam ostane. Kako su te rasprave bile svakodnevne jednog dana Loki izgovara ključnu rečenicu:
Andrija Kristić iz Vareša i Boro Jonjić iz Zenice, dali su život za čast i dostojanstvo HVO-a – posljednje žrtve domovinskog rata
U listopadu 1995 godine, po okončanju operacije Maestral, uspostavljeno je primirje, kao preduvjet realiziranja mirovnih pregovora u Deytonu. Postrojbe HVO-a nalazile su se na dostignutim pozicijama i uspostavljenoj crti obrane. U neizvjesnosti hoće li primirje prerasti u mir ili biti prekršeno za minut, sat ili dan…
Dana 26. rujna 1991. dio pripadnika 1. pješačke bojne 2. A brigade ZNG kasnije prozvane 2. gardijska brigada Gromovi pod zapovijedanjem Slavka Franca zauzima položaje u zaseoku Gorupići kod Nebojana na desnoj obali rijeke Kupe.
Na današnji dan 1991. godine za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, srpske su postrojbe počinile 𝗽𝗼𝗸𝗼𝗹𝗷 𝘂 𝗟𝗼𝘃𝗮𝘀𝘂. Pokolj u Lovasu bio je ratni zločin. Počinile su ga snage JNA i srpskih paravojnih postrojba, sastavljenih od domaćih Srba i Srba iz Srbije između 10. i 18. listopada 1991. godine, za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku u Lovasu.
Bila je to generalna proba kako za neprijatelja, tako i za branitelje Nuštra. Nuštar se nije predao. Slijedeća dva dana uslijedila je artiljerijska odmazda srbočetnika za svoje poginule, ranjene i izgubljenu tehniku. Tada je na Nuštar bačena i aerosolna bomba, nuštarske rane bile su sve očitije, pauze u granatiranju sve kraće. Više se nije mogla pronaći kuća bez ožiljka. Nuštar je tih dana srušen do temelja, ali u srcima branitelja bio je jedan jedini cilj: opstati.
Knjiga „Sjeme zla“ prof. Mate Rupića (pomoćnik ravnatelja Hrvatskog-memorijalno dokumentacijskog centra) i Steve Culeja (priređivača) pobijedila je na tradicionalnom natječaju Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), kao najbolja knjiga na temu hrvatskog obrambenog Domovinskog rata „Bili smo prvi kad je trebalo“ za 2023. godinu.
Igor Široki, dečko sa zagrebačke Knežije koji se tek punoljetan priključio HOS-u u obrani Vukovara, bio je jedan od najmlađih pripadnika te postrojbe. Unatoč mladosti, Široki je imao tu čast da ga tadašnja predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović odlikuje za njegov doprinos u bitci za Vukovar koji je ostvario kao jedan od najučinkovitijih snajperista toga doba.
U Gospiću će se 09. rujna održati središnja svečanosti u čast 30. godišnjice Vojno-redarstvene operacije Medački džep.
Operacija Medački džep, izvedena između 9. i 11. rujna 1993., bila je ključna napadna operacija koju su hrvatske vojno-redarstvene snage izvele protiv paravojnih postrojbi Republike Srpske Krajine. Ova operacija imala je ogromnu važnost za grad Gospić, koji je do tada bio pod stalnim topničkim udarima.
