Svijet misli da su Dubrovnik razarali Srbi. A Crnogorci, umjesto da se pokriju ušima, opet odrađuju prljav posao za Beograd.
Rezolucija o Jasenovcu podsjetila me na nepravdu koju sam osjetio dok sam na vrhu Srđa objašnjavao rat strancima.
Kao domaćin, želio sam izbjeći etničku atribuciju napadača. Govorio sam o sukobu Hrvatske vojske i Jugoslavenske narodne armije. Ipak, gosti su pitali odakle su napadali 'Srbi'. Ja sam se vraćao na 'JNA', no oni su inzistirali – zašto su Srbi razarali grad? Tad mi je prišao sudionik iz Beograda i rekao: 'Nemoj se više truditi'
Razaranje Dubrovnika i njegove okolice 1991. godine prva je asocijacija koju izaziva Rezolucija o genocidu u Jasenovcu i logorima Dachauu i Mauthausenu, nedavno usvojena u Skupštini Crne Gore. Činjenica da na čelu crnogorske skupštine sjedi četnikoljubac Andrija Mandić, koji je osobno sudjelovao u pohodu Jugoslavenske narodne armije na Dubrovnik, dodatno pojačava takvu vezu.
Kako su prošli JNA i Teritorijalna obrana tadašnje Socijalističke Republike Crne Gore, svima je poznato. No, kome treba dirati u stare rane, iz doba kad se pjevalo S vrha Srđa vila kliče, zdravo srpski Dubrovniče? Kakav je stvarni učinak političke deklaracije koju je izglasao 41 od ukupno 81 poslanika skupštine najmlađe članice NATO-a, saveznice i susjede Republike Hrvatske?