Na početku rata, dok su razoružani Hrvati krvarili u nesmiljenom ratu protiv četnika i njihovih JNA pomagača, ti si pobjegao u Beograd. Umislio si da ćeš, kad tvoji zemljaci riješe stvar, slavodobitno ujahati u Zagreb na bijelom konju. Kad smo pobijedili vratio si se u demokratsku Hrvatsku koja ti je sve oprostila i još ti pride dala kazalište na elitnim Brijunima. Umjesto zahvale sada nam besramno dociraš kako su se "proleteri olako odrekli svoje socijalističke države i kako smo sada robovi svojih promašenih života". Misliš li da smo četnike trebali dočekati mlijekom i vrhnjem?
Možeš ti raditi kazališne predstave u kojima se nabacuješ na hrvatsku samostalnost, možeš koliko te volja kmečati za propalim komunističkim režimom, mogu ti hvalospjeve pisati i Večernji i Jutarnji i mogu te njihovi novinari hvaliti i uzdizati u nebesa, ali mi znamo tko si i na čiju stranu si početkom rata pobjegao. Kakva god danas bila, svoju zemlju dovest ćemo u red, a ti ćeš do kraja života ostati rob svojih krivih procjena i odluka i svoga promašenog života. Ptičjega mlijeka ti u njoj ne fali, ali Hrvatska je tebi tuđa zemlja. Nije ti lako u njoj živjeti pa neka ti barem to bude kazna.
Autor poznat uredništvu