Kao zapovjednik 33. inženjerijske brigade imao sam vrlo vrijednog, samozatajnog pomoćnika za logistiku na koje se čovjek mogao osloniti. Svi smo ga poštovali, ali ni ja nisam znao Ratni put tog hrabrog hrvatskog branitelja. Tek sada poslije dosta godina u mirovina nam slučajno otvorio jedna blog i ostao fasciniran. To je bio moj pomoćnik za logistiku, satnik, razmišljam, gdje je tu pravda? Takvi ljudi su zaslužili da budu generali, a ne nekakvi pomoćnici zapovjednika. Sada poslije toliko godina se pitam tko je i kako "kadrovirao" u OS RH. Zašto su takvi heroji bačeni u ropotarnicu prosječnosti i nestali u masi ? To je strašno !
Prenosim zapis iz bloga u cijelosti, pa će vam biti jasno o čemu govorim.
========================= blogger======================
Dragovoljci iz Novog Zagreba kreću u obranu Republike Hrvatske iz Remetinca. Kao priprema za moguće sukobe s JNA u cijeloj Hrvatskoj se ustrojavaju dragovoljačke postrojbe, pa tako i u Novom Zagrebu, a jedna od satnija bila je Samostalna satnija Novi Zagreb ''COBRE''.
Idejni začetnik ustrojavanja dragovoljaca u satnije bio je gospodin Rajko Dumančić, čelnik Ureda za obranu Novi Zagreb. Nakon ustrojavanja Samostalne satnije Novi Zagreb "COBRE" za zapovjednika je postavljen Darko Mateša, a za dozapovjednika Joško Skender. Kroz satniju "COBRE" tijekom Domovinskog rata prošlo je oko 270 dragovoljaca.
Aktivnosti ratnog ustrojavanja i ratnog puta Satnije
- 29.6.1991.
Dragovoljci iz Novog Zagreba 29.6.1991. u 15,30 kreću iz Remetinca prema Kumrovcu, kako bi spriječili eventualni ulazak JNA iz Slovenije u Hrvatsku.
Nakon Kumrovca, prvi razmještaj dragovoljaca po skupinama bio je na Sljemenu za čuvanje objekata u koje su bili smješteni prebjezi iz JNA. Kada je prestala ta potreba, dužnost su od dragovoljaca preuzeli novopridošli mladi vojnici. Paralelno s otpočetim aktivnostima, na Zagrebačkom velesajmu provodi se obuka dijela dragovoljaca iz Novog Zagreba ustrojenih u dvije satnije. Kasnije im se pridružuju i dragovoljci nakon završenih aktivnosti na Sljemenu.
- kolovoz 1991. ratište Topusko (grad Topusko, selo Gređani i Hrvatsko Selo)
Dragovoljci Samostalne satnije Novi Zagreb "COBRE" odlaze na ratište djelomično u civilnoj, a neki u maskirnoj odori, naoružanje je uglavnom lovačko s nekoliko komada streljiva. Na tom ratištu sudjeluje još jedna satnija dragovoljaca iz Novog Zagreba. Po povratku s terena satnija "COBRE" nastavlja svoj ratni put, a pridružuje joj se jedan vod dragovoljaca iz satnije koja je s njima bila na ratištu Topusko.
- rujna 1991. ratište Gornja Bučica
Po zapovijedi nadređenog zapovjedništva na ratište Gornja Bučica poslana je grupa od tridesetak dragovoljaca iz SS "COBRE" pod zapovjedništvom Joška Skendera kao pripomoć obrani civilnog stanovništva tog sela, a s poluispravnim naoružanjem iz Drugog svjetskog rata PPŠ-41, koje smo dobili iz muzeja.
- rujan 1991. osiguranje vojnog skladišta Duboki Jarak u Sesvetama
Zapovjednik Darko Mateša s dijelom pripadnika satnije osigurava skladište u Dubokom Jarku i vrši popunu satnije s novim ljudstvom i prikladnim naoružanjem.
- od kraja rujna 1991. do kraja prosinca 1991. ratište Karlovac i selo Turanj
Satnija je upućena 21. rujna na karlovačko ratište kao pomoć 110. brigadi, čiji su pripadnici tada bili na terenu izvan Karlovca, na Slunjskim brdima. Na prihvatu satnije u Karlovcu bio je nazočan gospodin Branko Halužan, pripadnik zapovjedništva 110. brigade.
Zapovjednik Darko Mateša s polovicom satnije razmješten je uz rijeku Koranu kod starog drvenog mosta, sa zadaćom izvođenja aktivne obrane.
Dozapovjednik Joško Skender s drugom polovicom satnije razmješten je na položaje na Turnju, na područje između mostova na rijekama Korani i Mrežnici, te u selo Logorište. Zadaća na Turnju bila je organiziranje aktivne obrane, a u selu Logorište organiziranje protuoklopne obrane. S obzirom da su u Karlovcu u tadašnjim kasarnama još uvijek vojno djelovali pripadnici JNA, dragovoljci Samostalne satnije Novi Zagreb "COBRE" imali su i zadaću zaprječavanja i onemogućavanja JNA vojnika u razaranju grada.
-
početak 1992. ratište Lijevi Štefanki
Na karlovačkom ratištu bilo je ranjeno preko 30 pripadnika satnije, kao i dozapovjednik, te je slijedio oporavak pripadnika. U tom razdoblju izvršena je zamjena zapovjednika tako da je novi zapovjednik satnije postao Joško Skender.
Satnija je popunjena novim dragovoljcima iz Novog Zagreba te je upućena na ratište uz rijeku Kupu, kao pripomoć 140. brigadi Jastrebarsko i 153. brigadi Velika Gorica- selo Lijevi Štefanki.
-
travanj 1992. Sisak - Banovina, selo Stari Brod - Letovanić
U travnju 1992. postrojba je izmještena na sisačko ratište kao pripomoć 145. brigadi sa zonom odgovornosti čuvanja crte bojišnice uz rijeku Kupu.
Tada je stigla zapovijed za ustroj i popunu TG 145. brigade s ciljem upućivanja na dubrovačko ratište. Samostalna satnija Novi Zagreb "COBRE" ušla je u sastav 145. brigade kao druga od tri satnije. Izvršena je doobuka kompletnog ljudstva TG 145. brigade i potom je upućena na dubrovačko ratište.
-
od svibnja do prosinca 1992. dubrovačko ratište
Kao najbrojnija postrojba TG 145. brigade, satnija je tada bila popunjena sa 172 pripadnika. Zadaća naše satnije bila je aktivno čuvanje položaja u zaleđu Dubrovnika. Na tom ratištu pripadnici satnije aktivno su sudjelovali u pomicanju crte bojišnice s gardijskim brigada. S ponosom mogu istaknuti da je to najslavnije i najučinkovitije ratno djelovanje satnije "COBRE".kraj srpnja- početak kolovoza 1992. slavonsko-brodsko ratište
Tijekom odmora od ratnog djelovanja na dubrovačkom ratištu pripadnici satnije "COBRE" bili su upućeni kao za pomoć 108. brigadi na slavonsko-brodskom ratištu, a po povratku sa slavonsko- brodskog ratišta vraćamo se na dubrovačko, gdje ostajemo do prosinca.
Ukidanje samostalnih postrojbi u Hrvatskoj vojsci tijekom 1992. godine
Nakon završetka rata mnogi dragovoljci nastavili su svoje djelovanje u Hrvatskoj vojsci i na taj način dali svoj doprinos u stvaranju Domovine.
Zapovjednici u razdoblju od 29.6.1991. do 31.1.1992.:
Zapovjednik satnije Darko Mateša (pok. 15.6.1995.)
Dozapovjednik satnije Joško Josip Skender
Logističar Josip Malunec
Zap. des. za potporu Sead Handanagić
Zapovjednik 1. voda Hrvoje Miličević
Zapovjednik 2. voda Ante Duić
Zapovjednik 3. voda Nenad Županić
Zapovjednici od 1.2.1992. do 27.7.1992.:
Zapovjednik satnije Joško Josip Skender
Dozapovjednik satnije Hrvoje Miličević do 6.4.1992.
Dozapovjednik satnije od 7.4.1992. do 27.7.1992. Božidar Čižmešija
U razdoblju djelovanja satnije zapovjednici vodova bili su i:
Dražen Lončić
Ivica Kočevar Korenjak
Levati Ružić
Gordan Galić
Tijekom borbenoga djelovanja sedam dragovoljaca smrtno je stradalo na ratištima, više od 30 nas je ranjeno- na žalost, bilo je i teških ranjavanja poput trajnog gubitka vida, gubitka ekstremiteta i teških prostrjelnih rana. Većina dragovoljaca nakon rata je umrla ili teško oboljela.
Poginuli:
- Božo Jagetić 23.8.1991. selo Gređani -Topusko
- Ivan Crnečki 1.10.1991. Borlin - Karlovac
- Dinko Matešić 18.11.1991. Turanj - Karlovac
- Drago Golubić 22.3.1992. Lijevi Štefanki
- Marijan Pajvot 23.6.1992. zaleđe Dubrovnika
- Božidar Čižmešija 1.12.1992. Brezovica - Novi Zagreb
- dr. Branko Buvač 21.10.1991. Turanj - Karlovac (dragovoljno pristupio u redove Cobri, no satnija nije imala ustrojbeno mjesto doktora pa je bio proveden u ustroj 110. brigade, iako je stvarno ostao u našoj satniji)
ratni zapovjednik
satnik
Joško Skender
========================= blogger ============================
Željko Tomašić
